SARALATA VAISHNAVA ATVA
JEDNOSTAVNOST JE VAISHNAVIZAM
Ustvari, ova uputstva bi se mogla nazvati ‘Uputstva za civilizovana ljudska bica’. Tako glasi i naslov 15 poglavlja Srimad Bhagavatama, 7 pjevanje. Onaj ko je komlikovan, ko nije zadovoljan u umu, mora se degradirati. Moramo postepeno nauciti kako savladati nase pozudne zelje, gnjev, pohlepu, strah, jadikovanje, iluziju, stravu, nepotrebne razgovore o materijalnim stvarima, nasilje, cetiri bijede materijalnog postojanja i tri materijalne odlike – gune. To je cilj ljudskog zivota. Onaj ko nema vjere u duhovnog ucitelja, koji je istovjetan sa Sri Krishnom, ne moze steci dobrobit od citanja sastra. Nikada ne bismo trebali smatrati duhovnog ucitelja obicnim ljudskim bicem cak i ako clanovi njegove porodice misle tako. Meditacija i drugi procesi strogosti su korisni samo ako pomazu u napredovanju u svjesnosti Krishne, inace predstavljaju samo gubitak vremena i truda. Za one koji nisu bhakte, takva meditacija i strogosti postaju uzrok pada.
„Ritualne ceremonije, regulativni principi, strogosti i prakticiranje yoge su svi namijenjeni kontroli osjetila i uma. No cak i ako je osoba sposobna kontrolirati um i osjetila, ali ne dodje do razine meditacije na Svevisnjeg Gospodina, sve te aktivnosti predstavljaju jednostavno uzaludan trud.“
Srimad Bhagavatam (7.15.28)
Ovo je vrlo dragocjena uputa koju daje Narada Muni. Kao vjerodostojni mahajana, sadhu i guru, Narada Muni daje ovu vrlo vrijednu uputu. Presudna izjava ovdje je: „Cak i nakon sto postanemo sposobni kontrolirati um i osjetila, ako nas to ne dovede do razine meditacije na Svevisnjeg Gopsodina, sve takve aktivnosti predstavljaju jednostavno beskoristan trud.
„Aktivna su osjetila visa od materije, um je visi od osjetila, inteligencija je visa od uma, a dusa je visa od inteligencije.“
Bhagavad–gita (3.42)
Aktivnosti su uma zaljenje, osjecanje i htijenje, sankalpa i vikalpa, prihvacanje i odbacivanje. Um treba biti usredotocen na Krishnina lotosova stopala. ‘Hari guru carana seva upasa nastram’. Da bismo kontrolirali um moramo ga usredotociti na lotosova stopala Gospodina Harija pod vodstvom vjerodostojnog gurua. Gurudeva nas tome poducava. Gurudeva, duhovni ucitelj cisti je bhakta, vrlo dragi povjerljivi Krishnin pratioc takodjer znan kao ‘mukunda-prestha’ – drag Gospodinu Mukundi. Gospodin Mukunda, Svevisnji Gospodin slusa sve sto Njegov dragi veoma intimni pratioc guru kaze. Ukoliko ne slusamo i ne postujemo gurua, kako mozemo misliti na Svevisnju Bozansku Osobu? Kako mozemo misliti na Njegov prekrasan oblik. Krishna nikada nece doci u meditaciju i um takve osobe. On ce otici. To je cinjenica. Bez predanosti guruu osoba ne moze kontrolirati osjetila i um . To je nemoguce!
Impersonalisti pokusavaju kontrolirati umove procesima ‘ashtanga-yoge, pranayama-yoge – dhyane, dharane, samadhiya’, ali zapravo nisu u stanju usredotociti um. Njihova koncetracija veoma je slaba, a um nepostojan. To je priroda uma.
„Um je buntovan, tvrdoglav i veoma snazan, O, Krishna, mislim da je teze obuzdati um nego obuzdati vjetar.“
Bhagavad-gita (6.34)
„Gospodin Krishna rece: O Kuntin sine snaznih ruku, obuzdati nemiran um nedvojbeno je vrlo tesko, ali je moguce slijedjenjem odgovarajuceg procesa i odricanjem.“
Bhagavad-gita (6.35)
Postavlja se slijedece pitanje: “Iako osoba moze provesti mnoge godine u mathu, u guruovom ashramu, u drustvu sadhua, vaishnava, slusajuci ‘hari-katha’, obavljajuci razne sluzbe, zasto uprkos svim tim aktivnostima uopce ne napreduje na duhovnom putu..“
Kao odgovor na to pitanje mozemo reci: „Takva osoba nije jednostavna srca. Izvanjski ona cini sve – mnogo godina vec boravi u hramu, obavlja razne sluzbe, ukljucena je u mnoge aktivnosti, veliki je bhakta, veliki sluga, ali nije jednostavna u srcu. Umjesto toga u njenom srcu su dvolicnost i izopacenost, te stoga ne moze napredovati uprkos svemu sto cini. Predanost nece rasti. Srila Jiva Goswami Maharaja je ovo objasnio u ‘Bhakti-sandarbhi’ ( 5.Sandarbha)
Pandave su bili toliki dragi Krishnini bhakte da je postao njihovim glasnikom. Otisao je u sabornu dvoranu Duryodhani i Dhritarastri i Duryodana Ga je pozvao u svoj dom. Pripremio je veliku kolicinu hrane, no Krishna nikada nije otisao do njega niti taknuo hranu koju je Duryodhana spremio jer nije bio jednostavna srca, bio je pokvarena i dvolicna osoba, nije bio vaishnava. Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura Goswami Maharaja je objasnio: ‘saralata atva’ – jednostavnost je vaishnavizam. Osoba koja nije jednostavna nikada ne moze biti vaishnava. Iako se izvanjski moze predstavljati kao takva, ako nije jednostavna u srcu, nikada nije pravi vaishnava. Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Goswami Maharaja i Srila Jiva Goswami Maharaja objasnjavaju ove stvari.
Stoga osoba mora biti jednostavna, mora odbaciti dvolicnost. Onaj ko nije jednostavan ne moze prihvatiti gurua kao ‘mukunda-presthu’ vrlo dragog, intimnog Krishninog pratioca. On to ne moze prihvatiti. On misli da je guru obicna osoba.
„Osoba mora znati da se acarya ne razlikuje od Mene i nikada se ne smije odnositi prema njemu bez postovanja. Ne treba mu zavidjeti misleci da je obican covjek jer je on predstavnik svih polubogova.“
Srimad Bhagavatam (11.17.27)
REFERENCE:
Srimad Bhagavatam – Srila Prabhupada
Bhagavad-gita — Srila Prabhupada
Trinad api sunicena — Gour Govinda Swami
